Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Job 1. poglavlje

Job 1. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Job 1,1Bio je čovjek u zemlji Uzu po imenu Job. On je bio čovjek pošten i pravedan, bojao se Boga i klonio se oda zla.
Job 1,2Imao je sedam sinova i tri kćeri.
Job 1,3Imao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, pet stotina jarmova volova, pet stotina magaraca; usto veoma mnogo služinčadi. Bio je bogatiji od svih sinova Istoka.
Job 1,4A bio je običaj u sinova njegovih, da drže gozbu u kući svakog pojedinog u određeni za, njega dan. I k svojim trima sestrama slali bi i pozivali ih, da jedu i piju s njima,
Job 1,5A kad bi se izredali gozbom, tada bi dao Job da se pozovu i da priprave za žrtvu. Rano bi onda prinosio žrtvu paljenicu za svakoga od njih, jer je mislio Job: "Možda su sagriješila djeca moja i Boga uvrijedila u svojemu srcu." Tako je činio Job svaki put.
Job 1,6A dogodi se jednoga dana, te dođoše sinovi Božji i stupiše pred Gospoda. I Sotona se pojavi među njima.
Job 1,7I Gospod upita Sotonu: "Odakle dolaziš?" Sotona odgovori Gospodu: "Prohodio sam zemljom i putovao po njoj."
Job 1,8Tada reče Gospod Sotoni: "Jesi li opazio i slugu mojega Joba? Nema takva čovjeka na zemlji. Pošten je i pravedan, boji se Boga i kloni se oda zla."
Job 1,9Sotona odgovori Gospodu: "Je li možda Job uzalud se tako Boga bojao?
Job 1,10Ne ograđuješ li njega i kuću njegovu i sve, što mu pripada? Djelo ruku njegovih blagoslivljaš, i njegov se posjed proširuje dalje u zemlji.
Job 1,11Ali pruži samo jednom ruku svoju i dotakni se imanja njegova, pa neće li otvoreno ustati proti tebi!"
Job 1,12Tada reče Gospod Sotoni: "Dobro, sve imanje njegovo neka je u tvojoj vlasti! Samo na njega samoga ne smiješ staviti ruku!" I Sotona ostavi Gospoda.
Job 1,13I dok su jednoga dana Jobovi sinovi i kćeri bili na gozbi u kući svojega najstarijeg brata i pili vino,
Job 1,14Stiže glasnik k Jobu i javi: "Volovi su bili kod oranja, i magarice su pasle uz njih.
Job 1,15Tada udariše Sabeji, oteše ih, pobiše sluge mačem. Jedini ja utekoh, da ti to javim."
Job 1,16Još je on bio u riječi, kad dođe drugi i javi: "Oganj Božji pade s neba i spali ovce i sluge i proždera ih. Jedini ja utekoh, da ti to javim."
Job 1,17Još je on bio u liječi, kad dođe opet jedan i javi. "Kaldejci sastaviše tri čete, udariše na deve, otjeraše ih i pobiše sluge mačem. Jedini ja utekoh, da ti to javim."
Job 1,18Dok je još taj govorio, dođe daljni i javi: "Sinovi tvoji i kćeri tvoje bili su na gozbi i vino su pili u kući svojega najstarijeg brata.
Job 1,19Najednom zahuji jak vihor iz pustinje i udari u četiri ugla kuće, tako da se ona sruši na mlade ljude. Tako oni pogiboše Jedini ja utekoh, da ti to javim."
Job 1,20Tada ustade Job, razdera svoju haljinu i ošiša sebi glavu. Onda se baci ničice na zemlju, duboko se pokloni
Job 1,21I pomoli se: "Gol izađoh iz krila matere svoje. Gol se opet vraćam onamo. Gospod dade, Gospod uze. Neka je blagoslovljeno ime Gospodnje!"
Job 1,22Kod svega toga ne sagriješi Job i ne reče nikakve nepristojne riječi proti Bogu.
Job 1,1Bijaše nekoć u zemlji Usu čovjek po imenu Job. Bio je to čovjek neporočan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla.
Job 1,2Rodilo mu se sedam sinova i tri kćeri.
Job 1,3Imao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, pet stotina jarmova goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo služinčadi. Čovjek taj bijaše najugledniji među svim istočnjacima.
Job 1,4Sinovi su njegovi običavali naizmjence priređivati gozbe kod jednoga od njih, svaki u svoj dan, te su pozivali svoje tri sestre da jedu i piju s njima.
Job 1,5A kad bi se izredali s gozbama, Job bi ih pozvao na očišćenje. Uranio bi izjutra i prinio paljenice za svakog od njih; mislio je: "Tko zna nisu li mi sinovi griješili i u srcu Boga hulili!" Tako je Job svagda činio.
Job 1,6Jednoga dana dođu sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan.
Job 1,7Jahve tad upita Satana: "Odakle dolaziš?" - "Evo prođoh zemljom i obiđoh je", odgovori on.
Job 1,8Nato će Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!
Job 1,9A Satan odgovori Jahvi: "Zar se Job uzalud Boga boji?
Job 1,10Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila po zemlji.
Job 1,11Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice će te prokleti!
Job 1,12"Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži." I Satan ode ispred lica Jahvina.
Job 1,13Jednoga dana, dok su Jobovi sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata,
Job 1,14dođe glasnik k Jobu i reče: "Tvoji su volovi orali a magarice pokraj njih pasle,
Job 1,15kad iznenada Sabejci navališe na njih i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim.
Job 1,16Dok je on još to govorio, dođe drugi i reče: "Oganj Božji udari s neba, spali tvoje ovce i pastire te ih proždrije. Jedini ja utekoh da ti javim.
Job 1,17Dok je još govorio, dođe treći i reče: "Kaldejci navališe sa tri čete na tvoje deve i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti javim.
Job 1,18Dok je ovaj još govorio, dođe četvrti i reče: "Tvoji su sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata.
Job 1,19I gle, vjetar se silan diže iz pustinje, udari na sva četiri ugla kuće, obori je na djecu te ona zaglaviše. Jedini ja utekoh da ti javim.
Job 1,20Tad ustade Job, razdrije haljinu na sebi, obrija glavu pa ničice pade na zemlju, pokloni se
Job 1,21i reče: "Go iziđoh iz krila majčina, go ću se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!
Job 1,22Uza sve to, nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio.
Job 1,1 Bijaše u zemlji Us jedan čovjek imenom Job. On bijaše, taj čovjek, pošten i pravičan, bojaše se Boga i uklanjaše od zla.
Job 1,2Sedam sinova i tri kćeri njemu bijahu rođene.
Job 1,3On posjedovaše 7.000 ovaca, 3.000 deva, 500 pari goveda, 500 magarica i brojnu služinčad. Taj čovjek bijaše najveći od svih sinova Orijenta .
Job 1,4A sinovi njegovi iđaše se po redu gostiti jedni kod drugih i pozivahu oni svoje tri sestre jesti i piti.
Job 1,5Kad bi jedan od krugova tih gozbi bio završen, Job bi ih dovodio za *očišćenje. Ustavši zorom, on bi ponudio jedan holokaust za svakoga od njih, jer sebi on govoriše: `Možda su moji sinovi zgriješili i prokleli Boga u *srcu svom!` Tako činiše Job, svaki put!
Job 1,6Dođe dan kad Sinovi Božji nađoše se na prijemu kod Gospoda. Među njima, također, dođe i Protivnik : .
Job 1,7 GOSPOD reče Protivniku: "Otkuda ti dolaziš?" - `Bijah pregledati zemlju, odgovori on, i sređivati stvari ondje.", odgovori on, i bazanja njome.`
Job 1,8A GOSPOD ga upita: `Jesi li zamijetio mog slugu Joba? Nema njemu ravna na zemlji. To je jedan pošten i pravičan čovjek koji se boji Boga i uklanja od zla.`
Job 1,9Ali, Protivnik uzvrati Gospodu: "Nema li razloga da se Job boji Boga?
Job 1,10Nisi li ti njega zaštitio jednom zabranom, njega, kuću njegovu i sve što posjeduje? Ti si blagoslovio poduzeća njegova, i njegiova stada vrve zavičajem.
Job 1,11Ali ispruži svoju ruku i dirni ono što on posjeduje. Ja se kladim da će u lice tebe prokleti.
Job 1,12Tad GOSPOD reče Protivniku: "Nek bude! Sva dobra njegova u vlasti su tvojoj. Izbjegni samo nanijeti ruku na njega.." I Protivnik se povuče iz nazočnosti GOSPODOVE.
Job 1,13 Dođe dan kad njegovi sinovi i njegove kćeri bijahu na jelu i piću kod svojeg najstarijeg brata.
Job 1,14Jedan glasonoša dođe k Jobu i reče: ` Goveda bijahu na oranju, a magarice pasoše pokraj njih.
Job 1,15Jedna postrojba Sabejaca ih ote i sasiječe tvoje sluge. Samo sam im ja izmako da bih ti javio.`
Job 1,16On još govoriše kad drugi iskrsnu koji reče: ` Jedna vatra Božja je pala s neba, pržeći ovce i sluge. Ona ih je proždrla, a samo sam j izmakao da bih ti ovo javio.`
Job 1,17On još govriše kad jedan drugi izbi koji reče: ` Kaldejci su načinili tri bande koje su se bacile na deve i koje su ih otele isjekavši tvoje : sluge. Samo sam im ja izmakao za ovo tebi javiti.`
Job 1,18On još govoriše kad jedan drugi iskrsnu koji je rekao: ` Tvoji sinovi i tvoje kćeri upravo su jeli i pili vino kod svog najstarije brata
Job 1,19kad veliki vjetar došao sa zapada preko pustinje udario sve četiri ugla kuće. Ona je pala na mlade ljude. Oni su mrtvi. Samo sam ja umakao da bih ovo tebi javio.`
Job 1,20Tada Job se diže. *On razdera svoj ogrtač i obrija glavu. Po tome on se baci na zemlju, pokloni se
Job 1,21i reče: ` Gol izišao iz trbuha moje majke, gol ću se onamo vratiti . GOSPOD dao, GOSPOD uzeo: Nek ime GOSPODOVO bude blagoslovljeno!`
Job 1,22U svemu tome, Job ne zgriješi. On ne predbaci ništa nedostojno Bogu.
Jov 1,1Bijaše čovjek u zemlji Uzu po imenu Jov; i taj čovjek bijaše dobar i pravedan, i bojaše se Boga, i uklanjaše se oda zla.
Jov 1,2I rodi mu se sedam sinova i tri kćeri.
Jov 1,3I imaše stoke sedam tisuća ovaca i tri tisuće kamila i pet stotina jarmova volova i pet stotina magarica, i čeljadi veoma mnogo; i bijaše taj čovjek najveći od svijeh ljudi na istoku.
Jov 1,4I sinovi njegovi sastajahu se i davahu gozbe kod kuće, svaki svoga dana, i slahu te pozivahu tri sestre svoje da jedu i piju s njima.
Jov 1,5I kad bi se obredili gozbom, pošiljaše Jov i osvećivaše ih, i ustajući rano prinošaše žrtve paljenice prema broju svijeh njih; jer govoraše Jov: može biti da su se ogriješili sinovi moji i pohulili na Boga u srcu svom. Tako činjaše Jov svaki put.
Jov 1,6A jedan dan dođoše sinovi Božji da stanu pred Gospodom, a među njih dođe i Sotona.
Jov 1,7I Gospod reče Sotoni: otkuda ideš? A Sotona odgovori Gospodu i reče: prohodih zemlju i obilazih.
Jov 1,8I reče Gospod Sotoni: jesi li vidio slugu mojega Jova? nema onakoga čovjeka na zemlji, dobra i pravedna, koji se boji Boga i uklanja se oda zla.
Jov 1,9A Sotona odgovori Gospodu i reče: eda li se uzalud Jov boji Boga?
Jov 1,10Nijesi li ga ti ogradio i kuću njegovu i sve što ima svuda unaokolo? djelo ruku njegovijeh blagoslovio si, i stoka se njegova umnožila na zemlji.
Jov 1,11Ali pruži ruku svoju i dotakni se svega što ima, psovaće te u oči.
Jov 1,12A Gospod reče Sotoni: evo, sve što ima neka je u tvojoj ruci; samo na njega ne diži ruke svoje. I otide Sotona od Gospoda.
Jov 1,13A jedan dan kad sinovi njegovi i kćeri njegove jeđahu i pijahu vino u kući brata svojega najstarijega,
Jov 1,14Dođe glasnik Jovu i reče: volovi orahu i magarice pasijahu pokraj njih,
Jov 1,15A Saveji udariše i oteše ih, i pobiše momke oštrijem mačem; i samo ja jedan utekoh da ti javim.
Jov 1,16Dok ovaj još govoraše, dođe drugi i reče: oganj Božji spade s neba i spali ovce i momke, i proždrije ih; i samo ja jedan utekoh da ti javim.
Jov 1,17Dokle ovaj još govoraše, dođe drugi i reče: Haldejci u tri čete udariše na kamile i oteše ih, i pobiše momke oštrijem mačem; i samo ja jedan utekoh da ti javim.
Jov 1,18Dokle ovaj još govoraše, dođe drugi i reče: sinovi tvoji i kćeri tvoje jeđahu i pijahu vino u kući brata svojega najstarijega;
Jov 1,19A to vjetar velik dođe ispreko pustinje i udari u četiri ugla od kuće, te pade na djecu i pogiboše; i samo ja jedan utekoh da ti javim.
Jov 1,20Tada usta Jov i razdrije plašt svoj, i ostriže glavu, i pade na zemlju i pokloni se,
Jov 1,21I reče: go nam izašao iz utrobe matere svoje, go ću se i vratiti onamo. Gospod dade, Gospod uze, da je blagosloveno ime Gospodnje.
Jov 1,22Uza sve to ne sagriješi Jov, niti reče bezumlja za Boga.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje