| Job 1,1 | Bio je čovjek u zemlji Uzu po imenu Job. On je bio čovjek pošten i pravedan, bojao se Boga i klonio se oda zla. |
| Job 1,2 | Imao je sedam sinova i tri kćeri. |
| Job 1,3 | Imao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, pet stotina jarmova volova, pet stotina magaraca; usto veoma mnogo služinčadi. Bio je bogatiji od svih sinova Istoka. |
| Job 1,4 | A bio je običaj u sinova njegovih, da drže gozbu u kući svakog pojedinog u određeni za, njega dan. I k svojim trima sestrama slali bi i pozivali ih, da jedu i piju s njima, |
| Job 1,5 | A kad bi se izredali gozbom, tada bi dao Job da se pozovu i da priprave za žrtvu. Rano bi onda prinosio žrtvu paljenicu za svakoga od njih, jer je mislio Job: "Možda su sagriješila djeca moja i Boga uvrijedila u svojemu srcu." Tako je činio Job svaki put. |
| Job 1,6 | A dogodi se jednoga dana, te dođoše sinovi Božji i stupiše pred Gospoda. I Sotona se pojavi među njima. |
| Job 1,7 | I Gospod upita Sotonu: "Odakle dolaziš?" Sotona odgovori Gospodu: "Prohodio sam zemljom i putovao po njoj." |
| Job 1,8 | Tada reče Gospod Sotoni: "Jesi li opazio i slugu mojega Joba? Nema takva čovjeka na zemlji. Pošten je i pravedan, boji se Boga i kloni se oda zla." |
| Job 1,9 | Sotona odgovori Gospodu: "Je li možda Job uzalud se tako Boga bojao? |
| Job 1,10 | Ne ograđuješ li njega i kuću njegovu i sve, što mu pripada? Djelo ruku njegovih blagoslivljaš, i njegov se posjed proširuje dalje u zemlji. |
| Job 1,11 | Ali pruži samo jednom ruku svoju i dotakni se imanja njegova, pa neće li otvoreno ustati proti tebi!" |
| Job 1,12 | Tada reče Gospod Sotoni: "Dobro, sve imanje njegovo neka je u tvojoj vlasti! Samo na njega samoga ne smiješ staviti ruku!" I Sotona ostavi Gospoda. |
| Job 1,13 | I dok su jednoga dana Jobovi sinovi i kćeri bili na gozbi u kući svojega najstarijeg brata i pili vino, |
| Job 1,14 | Stiže glasnik k Jobu i javi: "Volovi su bili kod oranja, i magarice su pasle uz njih. |
| Job 1,15 | Tada udariše Sabeji, oteše ih, pobiše sluge mačem. Jedini ja utekoh, da ti to javim." |
| Job 1,16 | Još je on bio u riječi, kad dođe drugi i javi: "Oganj Božji pade s neba i spali ovce i sluge i proždera ih. Jedini ja utekoh, da ti to javim." |
| Job 1,17 | Još je on bio u liječi, kad dođe opet jedan i javi. "Kaldejci sastaviše tri čete, udariše na deve, otjeraše ih i pobiše sluge mačem. Jedini ja utekoh, da ti to javim." |
| Job 1,18 | Dok je još taj govorio, dođe daljni i javi: "Sinovi tvoji i kćeri tvoje bili su na gozbi i vino su pili u kući svojega najstarijeg brata. |
| Job 1,19 | Najednom zahuji jak vihor iz pustinje i udari u četiri ugla kuće, tako da se ona sruši na mlade ljude. Tako oni pogiboše Jedini ja utekoh, da ti to javim." |
| Job 1,20 | Tada ustade Job, razdera svoju haljinu i ošiša sebi glavu. Onda se baci ničice na zemlju, duboko se pokloni |
| Job 1,21 | I pomoli se: "Gol izađoh iz krila matere svoje. Gol se opet vraćam onamo. Gospod dade, Gospod uze. Neka je blagoslovljeno ime Gospodnje!" |
| Job 1,22 | Kod svega toga ne sagriješi Job i ne reče nikakve nepristojne riječi proti Bogu. |
