Jeremija 3,1 | Stavimo slučaj: Čovjek pusti ženu svoju. Ona ode od njega i pođe za drugoga. Hoće li se onaj opet vratiti k njoj? Nije li se takva žena sasvim oskvrnila? S mnogim si se prijateljima ti upustila i hoćeš li se opet vratiti k meni? veli Gospod. |
Jeremija 3,2 | "Podigni oči svoje k visinama i ogledaj! Gdje se nije tebi učinila sramota? Na putovima si sjedio, čekajući ih, kao Arapin u pustinji. Tako si osramotio zemlju bludom svojim i zloćom svojom. |
Jeremija 3,3 | Bujice su se zaustavile. Nije pao kasni dažd. Ali si ti prihvatio čelo žene zloglasne, ostavio si na stranu svaki sram. |
Jeremija 3,4 | Sada dakako vičeš k meni: 'Oče moj! Ti si prijatelj mladosti moje! |
Jeremija 3,5 | Hoće li se on vječno gnjeviti? Hoće li se Vječno opominjati toga?' Jest, tako govoriš, a pritom činiš zlo i tjeraš to do kraja!" |
Jeremija 3,6 | Gospod mi reče dane kralja Josije: "Jesi li vidio, što je učinila odmetnica Izrael? Išla je na svako visoko brdo i pod svako zeleno drvo i zlo je činiti ondje! |
Jeremija 3,7 | Mislio sam, da će doći k meni natrag, kad je to sve učinila, ali se nije vratila. To zapazila nevjernica, njezina sestra Juda. |
Jeremija 3,8 | A ona je i vidjela, da sam odmetnicu Izraela upravo zato, jer je činila zlo, odbacio, i dao joj knjigu raspusnu. Ali se nevjernica, njezina sestra Juda, nije uplašila, nego je otišla i isto tako činila zlo. |
Jeremija 3,9 | Svojim lakoumnim, razuzdanim ponašanjem oskvrnila je zemlju kamenom i drvetom činila je zlo. |
Jeremija 3,10 | Kod svega toga nije se vratila k meni nevjernica, njezina se, sestra Juda, svim srcem, nego samo lažno", govori Gospod. |
Jeremija 3,11 | Nato mi reče Gospod "Pravednija stoji odmetnica Izrael, od nevjernice Judeje. |
Jeremija 3,12 | Idi, viči ove riječi tamo prema sjeveru i reci: Vrati se, odmetnice, Izraele!" veli Gospod. "Neću više gnjevno gledati na vas; jer sam milostiv", veli Gospod, "ne gnjevim se dovijeka. |
Jeremija 3,13 | Samo priznaj krivnju zlodjela svojih, da si Gospodu, Bogu svojemu, prelomila vjernost i da si sad amo, sad tamo trčala k poganskim idolima pol svakim zelenim drvetom. Ali nijeste poslušali poziva mojega!" veli Gospod. |
Jeremija 3,14 | "Vratite se natrag, sinovi odmetnici!" veli Gospod. "Jer sam ja gospodar vaš. Uzet ću vas, pa bio i samo jedan iz jednoga grada i dva iz jednoga plemena, i odvest ću vas kući l Sion. |
Jeremija 3,15 | Dat ću vam pastire po srcu svojemu, koji će vas pasti mudrošću i razboritošću. |
Jeremija 3,16 | I kad se onda umnožite i mnogobrojni postanete u zemlji u one dane", veli Gospod, "neće se više nikada govoriti: 'Kovčeg zavjeta Gospodnjega!' Neće se više na njega misliti, i neće se više on spominjati, i neće ga više nestati, niti će se drugi praviti. |
Jeremija 3,17 | U ono će se vrijeme Jerusalem zvati prijestolje Gospodnje. Svi će se narodi neznabožački skupiti tamo, k imenu Gospodnjemu u Jerusalem, i ni jedan neće više ići za prkosom svojega opakog srca. |
Jeremija 3,18 | U one će se dane sjediniti kuća Judina s kućom Izraelovom. Iz zemlje sjeverne vratit će se oni zajedno u zemlju, koju sam dao u baštinu ocima vašim. |
Jeremija 3,19 | Ja sam bio mislio: Kako ću te ipak držati mjesto sina i dragocjenu ti zemlju podijeliti, najkrasnije prebivalište neznabožaca? Nadao sam se: 'Oče moj', tako si me zvao, da nećeš nikada odstupiti od mene! |
Jeremija 3,20 | Ali kao što žena nevjerno ostavi druga svojega, tako ste i vi meni prelomili vjernost, kućo Izraelova!" veli Gospod. |
Jeremija 3,21 | Čuj! Na visinama čuje se plač, vapaj djece Izraelove, jer su hodili krivom stazom, zaboravili Gospoda, Boga svojega! |
Jeremija 3,22 | "Vratite se, sinovi odmetnici, ja ću iscijeliti rane otpada vašega!" "Evo nas, dolazimo k tebi, jer si Gospod, Bog naš! |
Jeremija 3,23 | Doista, prijevara su humovi, buka na gorama! Doista, samo je u Gospoda, Boga našega, spasenje Izraelu. |
Jeremija 3,24 | Taj je sramotni idol prožderao trud otaca naših od mladosti naše, ovce njihove i goveda njihova, sinove njihove i kćeri njihove. |
Jeremija 3,25 | Moramo ležati u sramoti svojoj, i pokriva nas rug naš, jer smo griješili Gospodu, Bogu svojemu, mi i oci naši, od mladosti do dana današnjega. Nijesmo više pazili na glas Gospoda, Boga svojega!" |