| Job 31,1 | Savez sam sklopio s ocima svojim, pa kako bih onda gledao za djevojkom? |
| Job 31,2 | Što bi mi bio dijel od Boga gore, kakva baština od Svemoćnoga u nebu? |
| Job 31,3 | Ne ide li zlikovca propast i nesreća za one koji čine zlodjela? |
| Job 31,4 | Ne pazi li on na putove moje, ne broji li sve korake moje? |
| Job 31,5 | Ako sam općio s lašcima, i ako je noga moja hitjela za prijevarom, |
| Job 31,6 | Neka me izmjeri na pravoj tezulji: Bog će upoznati nedužnost moju! |
| Job 31,7 | Ako je korak moj zašao s puta, ako je srce moje pošlo za očima mojim, ako je za ruke moje prionula kakva ljaga, |
| Job 31,8 | Neka, što ja posijem, drugi pojede, neka se iskorijeni, što mi iznikne! |
| Job 31,9 | Ako se je srce moje dalo zaludjeti od žene, ako sam vrebao na vratima susjeda svojega, |
| Job 31,10 | Neka drugomu melje žena moja, neka se kakav stranac k njoj pridruži! |
| Job 31,11 | Jer to bi bio zločin, zlodjela što spada na suca da kazni. |
| Job 31,12 | To bi bio požar, što proždire do uništenja i što bi spalio sve manje moje. |
| Job 31,13 | Ako sam prezreo pravo sluge svojega, sluškinje svoje, kad su imali raspru s menom, |
| Job 31,14 | Što da učinim, kad se diže Bog? Kad on potražuje, što da mu se odvrati? |
| Job 31,15 | Nije li u utrobi materinoj Stvoritelj moj stvorio i njega; nas obojicu on isti sazdao u krilu materinu? |
| Job 31,16 | Ako sam odbio želju siromasima i dao da venu oči udovici, |
| Job 31,17 | I ako sam zalogaj svoj sam jeo, i nije sirota uzela od toga dio svoj? |
| Job 31,18 | A ja sam je kao otac odgajao od mladosti, od krila matere svoje vodio sam je! |
| Job 31,19 | Ako sam vidio ostavljene bez odjeće i siromaha bez pokrivala, |
| Job 31,20 | I nijesu mi zahvaljivala bedra njegova, jer ga je ugrijalo runo ovaca mojih? |
| Job 31,21 | Ako sam ikada zamahnuo rukom na sirote, jer na vratima nađoh pomoć svoju, |
| Job 31,22 | Onda neka mi ispadne rame iz pleća, i ruka moja neka se otkine iz zglobova! |
| Job 31,23 | Jer bi mi strašan bio kazneni sud Božji; kad bi on ustao, ne bih odolio. |
| Job 31,24 | Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, čistome zlatu govorio: uzdanje moje! |
| Job 31,25 | Ako sam se veselio, što mi je posjed velik, i što je već toliko stekla ruka moja, |
| Job 31,26 | Ako sam gledao na sunce, kako sja, i na mjesec, kako ponosit hodi, |
| Job 31,27 | Ako se je srce moje dalo potajno zaludjeti, i ja mu poslao poljubac. |
| Job 31,28 | I to bi bila zlodjela, što spada na suca da kazni, jer sam zanijekao Boga u visini! |
| Job 31,29 | Ako sam se radovao padu neprijatelja svojega, i veselio se kad bi ga zadesila nesreća; |
| Job 31,30 | Nikada ne dadoh ustima svojim da sagriješe tražeći život njegov s proklinjanjem; |
| Job 31,31 | Zaista, moji suvremenici priznadoše: "Tko se ne nasiti od jela njegova?" |
| Job 31,32 | Stranac nije trebao noćiti vani; vrata su moja stajala putniku otvorena. |
| Job 31,33 | Ako sam, kao što učini Adam, tajio grijehe svoje i krio svoja zlodjela u njedrima svojim, |
| Job 31,34 | Jer sam se plašio velikoga mnoštva i bojao se prezira rodbine, onda bih zašutio i ne bih išao pred vrata. |
| Job 31,35 | O, da bi me tko slušao! Ovdje moj potpis! Svemoćni neka mi odgovori! Tužba je mojih pravnih protivnika postavljena. |
| Job 31,36 | Zaista, ja bih je uzeo na rame svoje i svezao bi je sebi kao časni vijenac. |
| Job 31,37 | Broj koraka svojih rekao bih mu, kao knez pristupio bih k njemu. |
| Job 31,38 | Ako je njiva moja vikala na me, i ujedno brazde njezine plakale, |
| Job 31,39 | Ako sam jeo plod njezin bez plaćanja i ražalostio gospodara njezina: |
| Job 31,40 | Mjesto pšenice neka mi rodi trnje, mjesto ječma kukolj! Govori su Jobovi svršeni. |
