| Psalam 39,1 | Rekoh: "Čuvat ću putove svoje od grijeha jezika; zauzdavat ću usta svoja, dok je još blizu zlikovac!" |
| Psalam 39,2 | I tako postadoh nijem, posve tih; šutio sam bez utjehe; ali je u meni rovala bol. |
| Psalam 39,3 | Goruće mi postade srce u grudima; kad bih mislio na to, razgorio bi se oganj; tada sam morao govoriti jezikom svojim: |
| Psalam 39,4 | Daj mi, Gospode, misliti na svrhu moju i mjeru dana mojih, kako li je malena, da mogu upoznati kako sam vrlo prolazan! |
| Psalam 39,5 | Eto, s pedlja izmjerio si život moj; vrijeme je moje pred tobom kao ništa; samo je dah čovjek, makar kako stoji čvrsto. |
| Psalam 39,6 | Kao sjena prolazi čovjek, ni za što je muka njegova; skuplja, a ipak ne zna, kojemu će dopasti. |
| Psalam 39,7 | A sada, Svemogući, što da čekam? Samo si ti ufanje moje! |
| Psalam 39,8 | Od svih grijeha mojih izbavi me; ne daj me na podsmijeh bezumnima! |
| Psalam 39,9 | Sad sam tiho; ne otvaram usta svojih, jer si ti to učinio. |
| Psalam 39,10 | Odvrati od mene bič svoj, inače moram podleći sili ruke tvoje! |
| Psalam 39,11 | Ti karaš čovjeka kaznama za zlodjela; ti pustiš da prođe život njegov kao moljčev; ah, samo je dah svaki čovjek! |
| Psalam 39,12 | Čuj, Gospode, molitvu moju, čuj vapaj moj, ne zatvaraj se suzama mojim, jer sam ja stranac u tebe, kao svi oci moji putnik. |
| Psalam 39,13 | Prestani me karat, da odahnem, prije nego otidem i više me ne bude! |
